Na pitanje „Znaš li trčati?”, Mnogi će reći: „Naravno da znam, jer to stvarno zna svatko” Točno, to smo naučili kad smo imali oko dvije godine. Trčanje je za čovjeka potpuno prirodno kretanje, nadogradnja je hodanju. Međutim, kao i sve ostalo, i bez obzira koliko prirodno nešto bilo, radimo to više ili manje pravilno. Tako je i s trčanjem. Pogreške koje radimo kod trčanja, štetne su zbog povećanog opterećenja. Te nepravilnosti povećavaju šanse za ozljede i smanjuju učinkovitost trčanja, zbog kojih se trči s više problema nego što bi ih inače bilo.

Držanje tijela

Ravnim i uspravnim držanjem, s gurnutim kukovima prema naprijed i prema gore, imamo stabilan oslonac i na pravom smo putu do laganog i elastičnog trkačkog koraka. Nisko postavljeni kukovi, koji su karakteristični za tzv. „sjedeći trk“, uzrok su prekomjernom istezanju noge pred tijelo, pritom se tvrdo udara petama o tlo i  koljeno previše popušta u fazi oslonca.

Takvo nepravilno trčanje vrši pritisak na kosti i zglobove, više usporava i smanjuje elastičnost koraka. Da bi se postiglo uspravno držanje dok trčimo, treba ojačati odgovarajuće mišiće oko zdjelice i kralježnice. Riječ je o mišićima koji daju stabilnost trupu. Međutim, kao rezultat modernog načina života, veći dio dana nam je u sjedećem položaju te je ovaj mišić oslabljen, a drugi se skraćuju ili produžuju. To narušava mišićnu ravnotežu. Trkač se dakle mora osigurati da ima odgovarajuće snažne i duge mišiće. Time neće samo bolje trčati već će biti zaštićen i od bolova u leđima.

Postavljanje noge na tlo

Većina rekreativnih trkača lupa petama o tlo. To je s točke gledišta djelovanja sile na tijelo, neželjeni pokret. Pri udarcu pete na tlo, sila se brzo prenosi kroz kosti gležnja preko koljena i kukova u kralježnicu. Velike i nagle sile opasne su za nastanak ozljeda. Ispravnije je i zdravije ako se tlo dodiruje vanjskim srednjim dijelom stapala. Na taj način imamo puno bolji položaj jer se apsorbiraju sile koje nastaju tijekom prve faze u dodiru s tlom. To ćemo postići tako da kukove postavimo dovoljno visoko, noga- prije nego dodirnemo tlo- treba biti ispod osi tijela, a  gležanj mora imati odgovarajući kut.

Prekomjerna pronacija

Kada dodirnemo tlo, najviše ćemo smanjiti utjecaj sile na način da prvi put dodirnemo tlo vanjskom stranom stopala (supinacija) a gležanj se u nastavku naginje prema unutra (pronacija). Takav nagib gležnja je poželjan.

U slučajevima kada je stopalo previše okrenuto prema unutra, govorimo o neželjenoj pronaciji. To može povećati štetna opterećenja na Ahilovu tetivu i mišiće s unutarnje strane potkoljenice. Osim toga, prekomjerna pronacija također je uzrok neželjenog kretanja koljena prema unutra. Srećom, dobrim izborom odgovarajućih tenisica za trčanje (gdje je unutarnja strana na peti teža) možete si puno pomoći. Također je poželjno ojačati mišiće gležnja. U ekstremnim slučajevima, nude se prilagođeni ulošci izrađeni po mjeri tenisice za trčanje. U nekim rijetkim slučajevima kod trkača je izražena premala pronacija što znači da imaju slabije sile u dodiru stopala s tlom. U tom slučaju trebaju odabrati mekše tenisice koje umanjuju ovaj nedostatak.

Stabilnost zdjelice

Bolovi u predjelu kuka i koljena mogu biti posljedica nedovoljne stabilnosti zdjelice. Kada imamo jednu nogu na tlu a drugu u zraku, zdjelica je postavljena na tu nagnutu stranu. U slučaju kada su mišići zdjelice preslabi ili premalo aktivni, time su tegobe izraženije. Povećava se opterećenje vezivnog tkiva i tetiva što uzrokuje njihovu upalu, te je uzrok boli. Uz redovito trčanje, vježbe za jačanje i podizanje aktivnosti mišića koji osiguravaju stabilnost zdjelice, to se može izbjeći.

Istina je, gotovo svi znaju kako trčati. Pitanje je samo: “Koliko dugo?” S pravilnijom tehnikom trčanja, jakim i gibljivim mišićima, moći ćemo trčati duže ako znamo koje pogreške trebamo izbjegavati.