Sadržaj

Trčanje

“Adventure race” je sportski test za posebne tipove avanturista koji se ne plaše nijednog izazova.

Ima sportaša kojima jedan sport nije dovoljan. Oni su fanatici višestrukih sportova koji bi najradije trčali, vozili bicikl, plivali, veslali, penjali se u isto vrijeme… Osim toga, avanturisti su, ne plaše se ni najsurovije divljine. Oni su uvijek i svuda. Oni pronalaze put sa ili bez zemljovida. Pravac određuju pomoću kompasa ili uz pomoć zvijezda, vjetra i drugih prirodnih signala. Pošto su nepresušan izvor fizičke kondicije i snage, ništa za njih nije previše naporno, zahtjevno, strašno… Zato ih zanimaju samo testovi na kojima svoje tjelo odvode do ivice pa čak i dalje.

Povijest natjecanja

.

Za takve fanatike izgleda da ne postoji trka ili trasa koja ih uopće zanima. Ali nije baš tako. Već krajem šezdesetih godina u Velikoj Britaniji počinje povijest takozvane „Adventure race”. Oni su 1968. godine organizirali Međunarodni planinski maraton Karimor, dvodnevno natjecanje u divljini, koje se smatra početkom modernih avanturističkih trka. U ovom pionirskom natjecanju, timovi od po dva natjecatelja, morali su za dva dana priječi put od dva maratona, sami se snaći i nositi dovoljne količine hrane i vode. Početkom osamdesetih organiziran je prvi alpski maraton na Novom Zelandu, a nekoliko godina kasnije i natjecanje od obale do obale. U to vrijeme, Amerikanci su na Aljasci održali Alaska Mountain Wilderness Classic.

Teškoće i pravila igre

.

Od tada je organizirano na desetke ovakvih natjecanja u svim krajevima svijeta za najizdržljivije, čelične i neustrašive. Postoji i bezbroj kombinacija. To može biti višesportski sprint od nekoliko sati ili višednevna avantura. Avanturističke trke moraju se sastojati od najmanje dva različita sporta, a najčešće se trka sastoji od četiri discipline (brdsko trčanje, brdski biciklizam, veslanje, penjanje). U svakom slučaju, dodaje se i orijentacija, što je suštinski dio ovog tipa natjecanja, jer kandidatima nije dozvoljeno korištenje satelitskih navigacionih sistema. Timovi od dva ili više članova moraju raditi kao homogena jedinica, a između članova ne smije biti više od pedeset metara. Članovi tima ne smiju koristiti nikakvu vanjsku pomoć i moraju sami nositi svu opremu.

Upravo zbog toga je “Adventure race” aktivnost za posebne ljude, za one sa čeličnim mišićima i iznad svega, uvijek trezvene glave.