Sadržaj

Zima, loše vrijeme, loše raspoloženje, što sad?

Idem, iako radije ne bih išao. Idem jer znam da ću se za nekoliko minuta osjećati i razmišljati drugačije, bolje. Toliko sam puta u popodnevnim satima nakon posla za računalom, i nakon što sam pokupio djecu iz škole i vrtića, želio leći na kauč, upaliti televizor i opustiti se. Kad bih odlučivao samo o trenutnim osjećajima, redovito bih preskakao popodnevne treninge, posebno zimi kad brzo padne mrak, vani je hladno i vlažno. Ne mogu, ne smijem, na trening moram ići. Ne samo zbog sebe, već i zbog drugih, jer sam im trener, i moram im biti primjer. Osjećaj odgovornosti koji imam, naravno, traži od mene i iskren odgovor. Da li zaista ne mogu ili mi se jednostavno neda? I uvijek sam, baš uvijek zahvalan što nisam ostao kod kuće i kukao kako sam bezvoljan, samo zato što taj dan nisam imao volje za trening.

U posljednjih 14 godina, otkako treniram rekreativne trkače, a naravno uvijek trčim uz njih, nisam propustio niti jedan trening, zbog toga što nisam imao volje. Stvar je u tome da kad istrčim rutu, još više zavolim treninge. Stoga ukoliko ne volimo ići na trening, krenimo samo zato da bismo ga uskoro zavoljeli. U godinama redovitog treninga održim oko 3000 treninga i isto toliko pobjeda volje nad lijenošću. Zahvaljujući redovnom treningu, osoba je ne samo izdržljivija, jača, brža, spretnija, već i mentalno zdravija. Kao da nas živahan pokret uvijek iznova budi za život. Onaj tko se redovito kreće, življi je, kreativniji, voljniji, budniji, manje zabrinut, ima bolje odnose s drugima, odlučniji je i istodobno smireniji u odnosu na neaktivno ja.

 

Dodatna je prednost toga što se naučimo odvojiti od zarazne lijenosti i učinimo nešto čak i kada nemamo volje. Taman kad ne želimo ići na trening, tim je važnije da krenemo.

Zima nas često stavlja na kušnju. Manje dnevnog svjetla, niske temperature, snijeg ili bljuzga učvršćuju mnoge u odluci, da ostanu u udobnosti svog toplog doma. No, za jačanje volje i tijela potrebno je prijeći iz zone komfora. Ovaj prvi korak je presudan i sa svakim sljedećim smo sve jači.

m

Naše je mentalno zdravlje na vrlo zanimljiv, a na mnogo načina i dalje neobjašnjiv način povezano s onim što radimo sa svojim tijelom. Taj je utjecaj višeznačan, od toga kako se držimo do toga koliko dišemo i naravno svega između, utječe na to kako se osjećamo, kako razmišljamo i kako se odnosimo prema sebi, drugima i izazovima u kojima se nalazimo.

Primjerice, hodanje utječe na naš mozak smanjujući strah. Trčanje radi na povećanju sreće. To se može iskusiti, a na to ukazuje i mjerenje moždane aktivnosti prilikom hodanja i trčanja. Pokret također povećava našu tjelesnu svijest, utjelovljuje nas na neki način, olakšavajući pronalazak kontakta sa sobom i njegovanje jačeg samopoštovanja. Kretanjem, pogotovo ako je u prirodi, također je lakše prekinuti začarani krug kroničnog stresa, bolje smo zaštićeni od depresije, tjeskobe. Na primjer: vrlo stresno iskustvo lakše je obraditi uz pomoć pokreta. Poboljšavamo kvalitetu sna. Uz pomoć redovitog vježbanja brže osvajamo novu željenu naviku. Podižemo svoju sposobnost samokontrole i usmjeravanja svojih misli, osnažujemo se da lakše preuzimamo odgovornost za svoje odluke. Lakše je odlagati brige. Redovito vježbanje također usporava razvoj demencije.

m

Kad smo zdravi, to često uzimamo zdravo za gotovo… ali nije. Svatko od nas može oboljeti. Neka naše zdravlje bude dovoljno snažno i izdržljivo, kako bi mogli sve preboljeti sa što manje posljedica.

Da biste imali jake mišiće, kosti, srce, a također i dušu, ispravno je dati si predah i duboko udahnuti. Izađimo čak i ako svi kažu da je vrijeme loše. 

Za nas koji se usudimo izaći na kišu i hladnoću kako bismo vježbali tijelo i duh, nije loše. Zimsko vrijeme je zapravo, dobro vrijeme.