Zagrebački maraton bio je moja prva utrka, sada već davne 2006. godine. Nasjeo sam na frendovu foru da se za polumaraton mogu spremiti za otprilike 2 mjeseca i takav mlad i lud prihvatio taj izazov. Na kraju sam ga uspio istrčati i to za solidnih 1:57:27. Od tada sam svake godine na ovoj utrci, ponekada kao polumaratonac, a ponekada na građanskoj utrci.

Te godine sam i službeno ušao u svijet hrvatskog rekreativnog trčanja i zatekao ga poprilično nerazvijenog. Kasnije kada sam nastupao na nekim utrkama u Sloveniji u meni se budila zavist, a kasnije i ljutnja zašto naš maraton nije toliko dobro organiziran kao njihov.

I od te davne 2006. godine čekam kada će se nešto pomaknuti (u organizacijskom smislu) u ovoj, rekao bih, glavnoj trkačkoj manifestaciji u Hrvata. Ove godine napokon dočekao prve pomake. Vidi se tu dosta „prepisivanja“ od susjeda iz Ljubljane, ali ne vidim tu ništa loše. Dobra rješenja treba primjenjivati kada je to ikako moguće, jer svakako škola pa i tuđa je odlična za sve ostale utrke.

Noviteti na maratonu

Pozdravljam organizatorovu ustrajnost da se maraton zadrži na glavnom gradskom trgu usprkos sve glasnijem protivljenju „običnih“ građana. Glavnom maratonu je mjesto na glavnom trgu i točka. O trasi se može razgovarati, ali trg ne damo!

Također je sjajna odluka što se ukinula utrka građana na koju su se dovodile srednje škole i studenti kojima nije ni do čega, a najmanje do trčanja. Desetka je pun pogodak i potez koji se čeka bar 5 godina (od kada je Zagrebački noćni cener pokazao da trkači žele takve utrke).

Sve pohvale idu i na angažman Siniše Marekovića, meštra od trkačkih medalja, pa zadnje dvije godine utrka ima i medalju dostojnu svoga imena.

Ove godine primjetan je iskorak oko popratnog programa pa smo uživali u dobro osmišljenom programu štrukla partya, angažmanu poznatih gradskih DJ-a, koji su na dan utrke vrtili ploče na nekoliko punktova duž trase. Super je i mali expo na trgu, na kojem prevladao Intersportov šator s odličnom sajamskom ponudom.

Atmosfera uz stazu

Također, atmosfera uz stazu je bila pristojna. Ne mogu reći odlična jer se za tako nešto (na ovako dugoj trasi) mora puno toga dogoditi. Već par godina ne čujemo trubljenje automobila, ali ne zato što su nas građani prihvatili nego što je policija napokon shvatila da ih treba odrezati daleko prije neko krene trasa, a ne uz samu trasu. Uz stazu su se tu i tamo sramežljivo počeli okupljati građani. Jedan je na balkon iznio glazbenu liniju i počastio nas svojim glazbenim mixom.  Daleko je od toga da građani žive maraton, ali se vide prvi pomaci.

Dodatno, zadnjih nekoliko godina, na potezu od Trg bana Jelačića do Frankopanske prolazi se kroz navijački raj. Tu se okupljaju članovi svih klubova i zajedno rade jednu fantastičnu atmosferu. Rekao bih da je to trenutno najsvjetlija točka ove utrke.

Nisam statističar i analitičar rezultata, ali moram istaknuti dvije stvari koje su se dogodile ove godine: odlično pobjedničko vrijeme u polumaratonu i novi rekord staze (1:01:46) te sjajan rezultat legende hrvatskog trčanja Drage Paripovića s 1:18:17 i 10. mjestom na utrci! Čovjek ima 60 godina i još uvijek ga je jako teško pobijediti.

Puno toga lijepog i pozitivnog sam pronašao na ovogodišnjem Zagrebačkom maratonu te se nadam da ovo neće biti godina iznimki nego da će se nastaviti raditi na organizacijskim poboljšanjima našeg maratona – jer on to zaslužuje!

Nedeljko Vareškić
Voditelj Trčaone