Sadržaj

Svatko bi pomislio da poduži planinarski izlet nije ništa drugo nego obična, ugodna šetnjica i ne iziskuje neke posebne napore. Pinklec na rame i put pod noge! Međutim, na leđima kilometrima nositi cijelu priručnu kuću nije dječja igra. Niz je stvari na koje treba misliti kako bi višednevno planinarenje prošlo što bezbrižnije i bezbolnije i bez pomoći HGSS-a.

Svaka višednevna planinarska avantura počinje kod kuće odnosno u trgovini i pomnom planiranju što i kako spakirati. Bitno je biti spreman na razne scenarije i vremenske uvjete. Ponekad se čini, nakon izleta, da smo nosili dosta nepotrebnih stvari – i ponekad je to istina. Ipak, moglo se dogoditi da se je netko ozlijedio, a da niste imali set prve pomoći sa sobom. Mogao je biti prolom oblaka, olujno nevrijeme i znatan pad temperature, a niste imali nikakvu nepromočivu zaštitu za navući preko sebe i ruksaka te rezervnu toplu odjeću. Ako idete na planinu, uvijek imajte na umu da ona zna biti vrlo hirovita i da se gore godišnje doba promijeni u trenutku.

Istina, može se ispostaviti da smo na svoj pohod ponijeli uistinu previše stvari ili neke nepotrebne. Primjerice, previše hrane i rezervne odjeće (to je najčešći slučaj). Po povratku kući, nije loše napraviti popis što vam je trebalo, što je bilo suvišno, ali i što vam je moglo zatrebati te što za idući put morate planirati bolje i čime se bolje opremiti.

Lagano pakirana hrana i pametno raspoređena voda

Prvo i osnovno za naše preživljavanje o čemu moramo misliti, jest ponijeti dovoljno tekućine što za piće, što za kuhanje. No, treba se i unaprijed informirati gdje su izvori, bunari/guštirne/cisterne, domovi i ostale postaje s pitkom vodom. Također, mora se uzeti u obzir mogućnost da poneki u neko doba godine mogu i presušiti. Nije naodmet imati i pomagalo koje filtrira nečistu vodu, a zimi u termosici topli napitak.

Hrana mora biti što lakša za nositi, pakirana u vrećice i najlakše moguće plastične kutijice. Limenke i staklene teglice veliki su neprijatelj vaših leđa. Jasno, to mora biti hrana koja nije pokvarljiva i ne iziskuje držanje u hladnjaku.

Odlazak u planinu na nekoliko dana teško je izdržati bez konkretnog toplog obroka. Najčešće nećete biti u prilici sjesti nekamo i dobiti kuhani grah ili si sami nešto spraviti na peći. Također, to definitivno nije situacija gdje ćete sami nešto kuhati od nule, pa sjeckati luk i mrkvicu. Najpraktičnija jela za ovakav scenarij su instant juhe i instant tjestenine iz vrećice. Ipak, i za to će vam, osim vode, trebati i posuda za kuhanje te kuhalo s pokojom dodatnom kartušom (spremnik plina). Za tu svrhu, postoji namjenska oprema i posuđe sastavljeno od najosnovnijeg pribora, iz najlakšeg mogućeg materijala.

A gdje ćemo spavati?

Ukoliko se niste dočepali mjesta u nekom planinarskom domu s toplim obrokom i posteljinom na vlastitom krevetu, što je pravi planinarski luksuz, bez vreće i prostirke u planinarski se pohod ne ide. Podmetače birajte namjenske za planinarenje jer su oni materijalom, veličinom i težinom prilagođeni svrsi. Ukoliko si od kuće ponesete, primjerice, podmetač za yogu, samo ćete si natrpati dodatni teret.

Vreće birajte u skladu s godišnjim dobom, odnosno podnebljem i vremenskim i temperaturnim uvjetima kojima se izlažete. Postoje ljetne i zimske vreće, ali isto tako – postoje i debele i tanke zimske vreće. Debela vreća ne znači nužno i više topline. Ona može, ovisno o materijalu iz kojeg je izrađena propuštati više hladnoće nego li neka tanja, a ujedno će biti i veća i nezgrapnija za nošenje.

Šator je dio obvezne opreme

Čak iako planirate spavati u skloništu, ne računajte na posteljinu, peć za kuhanje, pa čak ni na madrac odnosno mjesto za spavanje. Uvijek valja unaprijed raspitati se kako je sklonište opremljeno i pokušati rezervirati. Međutim, u skloništima vlada princip “tko prvi – njegova djevojka“. Vrlo lako možete završiti spavajući na podu, pa čak i pod zvijezdama. A ako nebo nije vedro, nećete se dobro provesti ukoliko niste ponijeli šator.

Za planinarenje su najpogodniji manji putno-sportski šatori za dvije do četiri osobe. Oni su i praktičniji te lakši za transport na leđima. Kod šatora je bitno voditi brigu o tome da ima dodatnu zaštitu od vjetra, kao i onu vodonepropusnu, kako ne bi prokišnjavao u slučaju padalina. Čitajte na deklaraciji koliki mu je vodeni stup. Primjerice, od 2000 mm je prihvatljiv, a što je veći, to je bolje. Također, vodite računa da njegova podloga bude što čvršća i otpornija.

Loš ruksak – bolna leđa

Ovisno o tome idete li na dva-tri dana ili u neki ozbiljniji višetjedni ili čak mjesečni pohod, u skladu s tim se i opremate te birate i veličinu ruksaka. Za par dana možda su prikladniji ruksaci od 35+10 litara u kojima ćete nositi 10 do 15 kilograma tereta. U ruksake do 65+10 litara, jasno, moći ćete utrpati više stvari poput vreća i šatora pa ih nećete morati vješati s vanjske strane. Ipak, oni su primjereniji za dugotrajnije planinarske pohode na koje ćete “tegliti“ i 30-ak kilograma na leđima.

Također, ruksaci mogu dolaziti u veličinama nevezano uz zapreminu, nego u skladu s mjerama njegovog “nosača“. Tako da, ukoliko ruksak svojim naramenicama, remenima i drugim dijelovima nije u potpunosti prilagodljiv za sve veličine trupa – obvezno obratite pažnju na veličinu. Ukoliko vam ruksak i najmanje visi i klati se na leđima, te ako nije ergonomski pripijen uz vaše tijelo, to bi moglo rezultirati izrazitim mučenjem, mnogo većim osjećajem tereta nego što je to potrebno i vrlo bolnim leđima.

Ukoliko ruksak nema vlastito pokrivalo za kišu, svakako se opskrbite jednom za zaštitu ruksaka. Dobro je birati ruksak s mijehom odnosno pretincem za mijeh i prolazom za crijevo, jer je to težinom najlakši vid skladištenja veće količine vode. Također, praktično je ukoliko sadrži mrežice/pretince za bočice s bočne strane, kao i što više dodatnih džepova.

Sitnice koje spašavaju život

Ruku pod ruku s ruksakom, u planinu se nikako ne zapućujte bez štapova. Osim što su oni općenito obvezni planinarski rekvizit, pod ovakvim teretom štapovi vrijede kao dvije dodatne noge na koje ćete rasporediti težinu.

Isto tako, nikamo bez čeone lampe jer, iako niste planirali kretanje noću, mjesta gdje ćete noćiti, poput planinarskih skloništa i bivaka u pravilu nemaju struju. Za podizanje šatora usred ničega ne moramo ni spominjati.

Također, tu su i ostale neophodne sitnice poput džepnog nožića odnosno multifunkcionalnog alata, zviždaljke, astro-folije, prve pomoći, užadi i sličnoga.

Neizbježna tradicija

Dva su možda ponešto teža, ali slatka tereta bez kojih pravi planinari ne idu u osvajanje vrhova – pljoska i lončić koji zvecka, ovješen s vanjske strane ruksaka. Nekako, taj dodatni teret od par-sto grama svi su spremni podnijeti kako bi čar planinarenja bila potpuna. Jer kakav je to izlet ako si ne nazdravimo i ne ugrijemo se okrepljujućom kavicom ili toplim čajem, uz pogled s vrha koji nema cijenu!?